Kvaliteta zraka: AQI, čestice i zdravlje

Zrak koji udišemo sadrži daleko više od kisika i dušika. Sitne čestice, plinovi i kemijski spojevi neprestano lebde u atmosferi, a njihova koncentracija izravno utječe na naše zdravlje. Kvaliteta zraka varira od dana do dana, od sata do sata, a razumijevanje što mjerenja znače pomaže nam zaštititi sebe i svoje bližnje.

Što je indeks kvalitete zraka

Indeks kvalitete zraka, poznatiji pod kraticom AQI, standardizirana je mjera koja jednim brojem izražava koliko je zrak čist ili onečišćen. Skala se kreće od nula do petsto, a podijeljena je u šest kategorija. Vrijednosti od nula do pedeset označavaju dobru kvalitetu zraka. Od pedeset jedan do sto kvaliteta je prihvatljiva, ali osjetljive skupine mogu osjetiti blage tegobe.

Kada AQI prijeđe sto, zrak postaje nezdrav za osjetljive skupine, uključujući djecu, starije osobe i osobe s respiratornim bolestima. Vrijednosti iznad sto pedeset nezdrave su za sve, a iznad dvjesto govorimo o vrlo nezdravom zraku. Sve iznad tristo smatra se opasnim za zdravlje cjelokupnog stanovništva.

AQI se izračunava na temelju koncentracije pet glavnih onečišćivača: lebdećih čestica PM2.5 i PM10, prizemnog ozona, sumporovog dioksida i dušikovog dioksida. Konačna AQI vrijednost odgovara najgorem od ovih pojedinih parametara.

Lebdeće čestice: PM2.5 i PM10

Lebdeće čestice su sićušni komadići krutih tvari ili kapljica tekućine koje lebde u zraku. Oznaka PM2.5 odnosi se na čestice promjera manjeg od 2,5 mikrometara, što je otprilike tridesetak puta manje od promjera ljudske vlasi. PM10 označava čestice promjera do deset mikrometara.

PM2.5 čestice posebno su opasne jer su dovoljno sitne da prodru duboko u pluća, pa čak i u krvotok. Dugotrajna izloženost povišenim koncentracijama PM2.5 povezana je s bolestima srca i krvnih žila, kroničnim plućnim bolestima i skraćenim životnim vijekom. PM10 čestice uglavnom se zaustavljaju u gornjim dišnim putovima i uzrokuju iritaciju nosa, grla i očiju.

Izvori lebdećih čestica uključuju promet, industrijska postrojenja, grijanje na drva i biomasu, građevinske radove te prirodne izvore poput saharske prašine. U Hrvatskoj grijanje na drva u zimskim mjesecima jedan je od glavnih izvora PM2.5 čestica u naseljenim područjima.

Prizemni ozon i drugi plinovi

Prizemni ozon razlikuje se od stratosferskog ozona koji nas štiti od UV zračenja. Na razini tla, ozon je štetan zagađivač koji nastaje kemijskim reakcijama između dušikovih oksida i hlapljivih organskih spojeva pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Zato su koncentracije ozona najviše ljeti, po sunčanim i vrućim danima, obično u poslijepodnevnim satima.

Dušikov dioksid nastaje uglavnom izgaranjem fosilnih goriva u prometu i industriji. Sumporov dioksid emitiraju termoelektrane i industrijska postrojenja. Oba plina iritiraju dišne putove i doprinose nastanku kiselih kiša.

Kvaliteta zraka u Hrvatskoj: Tipični obrasci

Zagreb bilježi najizraženije probleme s kvalitetom zraka u Hrvatskoj. Zimski mjeseci donose povišene koncentracije PM2.5 i PM10 čestica zbog kombinacije pojačanog grijanja, temperaturne inverzije i smanjenog strujanja zraka. Kotlinski položaj grada otežava prozračivanje jer se hladni, onečišćeni zrak zadržava pri tlu dok topli zrak tvori poklopac iznad njega.

U danima s inverzijom, obično za vedrog i mirnog zimskog vremena uz visoki tlak, koncentracije lebdećih čestica u Zagrebu mogu premašiti dozvoljene granice i po nekoliko dana za redom. Područja uz prometne koridore i industrijske zone posebno su pogođena.

Ljeti je situacija drugačija. Koncentracije čestica padaju, ali raste prizemni ozon. Na jadranskoj obali i otocima kvaliteta zraka općenito je znatno bolja nego u unutrašnjosti, zahvaljujući stalnom strujanju zraka s mora. No u ljetnim mjesecima i priobalna područja mogu bilježiti povišene razine ozona, posebno tijekom dugotrajnih vrućih razdoblja.

Slavonija i unutrašnjost bilježe sezonski obrazac sličan Zagrebu, s time da su koncentracije općenito nešto niže izvan velikih gradova. Proljetno spaljivanje korova na poljoprivrednim površinama kratkotrajno može značajno pogoršati kvalitetu zraka u ruralnim područjima.

Zdravstvene preporuke prema razini AQI

Kada je AQI ispod pedeset, nema ograničenja za aktivnosti na otvorenom. Ovo je idealno vrijeme za sport, šetnje i boravak vani. Pri AQI od pedeset do sto, osobe s astmom trebale bi nositi inhalator sa sobom i pratiti simptome.

Kada AQI prijeđe sto, osjetljive skupine trebale bi smanjiti dugotrajne aktivnosti na otvorenom. Trčanje, biciklizam i drugi naporniji sportovi bolje je premjestiti u zatvorene prostore ili odgoditi za sat kada je kvaliteta zraka bolja. Pri AQI iznad sto pedeset, sve skupine trebale bi ograničiti boravak na otvorenom.

U zatvorenom prostoru kvaliteta zraka može se poboljšati korištenjem pročistača zraka s HEPA filtrom. Prozore je bolje držati zatvorenima u satima kada je vanjski zrak najlošiji, obično ujutro i navečer zimi te poslijepodne ljeti. Vlaženje zraka pomaže pri niskoj vlazi, ali pretjerana vlaga može potaknuti rast plijesni.

Kako pratiti kvalitetu zraka

Državni hidrometeorološki zavod i Agencija za zaštitu okoliša upravljaju mrežom mjernih postaja diljem Hrvatske. Podaci se ažuriraju svakodnevno i dostupni su javnosti. Na našoj stranici prikazujemo podatke o kvaliteti zraka integrirane s vremenskom prognozom, što vam omogućuje cjelovitu sliku uvjeta za dan.

Kod planiranja aktivnosti na otvorenom, osobito za osjetljive skupine, preporučuje se provjeriti i kvalitetu zraka uz standardnu prognozu. Posebno u zimskim mjesecima u Zagrebu i drugim većim gradovima, AQI može varirati iz dana u dan ovisno o meteorološkim uvjetima, čak i kada se razina emisija ne mijenja. Dolazak vjetra ili kiše obično donosi brzo poboljšanje jer odnosi onečišćeni zrak ili ispire čestice iz atmosfere.